Volite li avanturistička putovanja daleko od civilizacije? I mi ih volimo, no potrebno je biti oprezan. Opasnost Vam ne mora prijetiti samo daleko u inozemstvu. Čak i takva uobičajena aktivnost poput branja gljiva može završiti fatalno. Što učiniti i kako se ponašati kada se čovjek nađe licem u lice s opasnošću?
Preživljavanje u nepovoljnim uvjetima prirode nije jednostavna stvar. Mnogo puta čujemo razne savjete kako se orijentirati u prirodi i, prije svega, kako preživjeti u prirodi, no neki od njih su potpuno pogrešni i često opasni. U današnjem članku skrećemo Vam pozornost na prva 3 mita na koje se ne biste trebali oslanjati ako ne želite da se Vaš izlet pretvori u katastrofu.
1. mit - Kod susreta s medvjedom uvijek treba glumiti mrtvog
Prilikom šetnje našim šumama mirno možete naići na smeđeg medvjeda. Kod susreta s njim ne postoji točan recept kako postupiti. Ako primijetite medvjeda, počnite se polaganim pokretima povlačiti unazad, licem okrenutim prema životinji, kako biste vidjeli njegove reakcije. Tek kada ste na dovoljnoj udaljenosti, okrenite se i brzim tempom nastavite dalje. Smeđi medvjed uglavnom pokušava zaštititi sebe ili svoje mlade. Sigurno Vam neće pomoći da počnete bježati, medvjed će Vas brzo sustići. No ako osjeti da mu od Vas ne prijeti nikakva opasnost, ostavit će Vas na miru. Glumljenje mrtvog Vam neće pomoći, ako Vas medvjed želi napasti, napast će Vas.
Kod susreta s medvjedom uglavnom ovisi i o vrsti medvjeda. Kod većine medvjeda djeluje polagano povlačenje i odlučno mu se nemojte gledati u oči. Ako sretnete grizlija, prestanite se kretati. Ako Vas primijeti i napravi naznaku pokreta prema Vama, sklupčajte se u embrionalni položaj i zaštitite vitalne organe, dakle glumite mrtvog.
Preporučujemo da sa sobom nosite sprej protiv medvjeda, ili druge zvijeri visoke učinkovitosti. Imaju velik domet, stvaraju zaštitnu barijeru do 4 m, koja zaustavlja medvjeda. Tvari u njemu izazivaju jako pečenje u području dišnih putova, glave i očiju s učinkom zamagljenja vida. Istovremeno onesposobljava osjetilo njuha zvijeri, čime prestaje da Vas prati po tragu. Kako biste ga u slučaju potrebe mogli odmah upotrijebiti, trebao bi Vam uvijek biti pri ruci.
2. mit - Zmijski otrov nakon ugriza treba isisati iz rane
Nakon ugriza zmije, prije svega ne biste trebali podleći panici i trebali biste pokušati primijetiti kakva Vas je zmija ugrizla. U našim šumama Vas može ugristi bjelouška ili poskok, narodski nazvan zmija otrovnica. Ako Vas je ugrizla bjelouška, ne trebate se ničega bojati, nije otrovna. Poskok je jedina otrovna zmija na našim prostorima. Njegov ugriz ne ugrožava život zdrave odrasle osobe, no ne smijete zaboraviti na individualne alergijske reakcije. U slučaju da putujete u egzotične krajeve, to je druga stvar, jer tamo već prijeti ugriz većeg broja otrovnih zmija.
Ako Vas kod ugriza zmije podsjeti na djetinjstvo, kada ste učili da je nakon ugriza otrovne zmije potrebno ranu zarezati, otrov isisati i mjesto iznad rane stegnuti, to je pogreška. Zmija kod ugriza ubrizgava otrov na veliku dubinu i mišićno tkivo odmah počinje oticati. Otrov nakon ugriza odmah dospijeva u krvotok, pa je njegovo isisavanje neučinkovito. Slinom, naprotiv, možete unijeti u ranu dodatne bakterije. Odmah pozovite stručnu pomoć i idite u bolnicu. Znati opisati zmiju pomoći će liječnicima dati pravi protuotrov, pogotovo kod ugriza egzotične zmije. Trebali biste biti mirni, kako bi se srce smirilo i sporije pumpalo kontaminiranu krv. Dio tijela u koji Vas je zmija ugrizla držite ispod razine srca i odjeću u području ugriza otpustite. Pijte dovoljno slatke vode.
3. mit - Kada se izgubite, potrebno je odmah pronaći hranu za preživljavanje
Pri lutanju divljinom, ali i kod tako obične aktivnosti kao što je branje gljiva, može se dogoditi da se izgubite. Nijedan berač gljiva sa sobom sigurno ne nosi buzolu ili kompas. Pronaći pravi put natrag je nekada vrlo teško, no kada se dan bliži kraju, hrana je posljednja stvar oko koje bi trebali razbijati glavu. Bez hrane čovjek može izdržati i nekoliko tjedana, no u prirodi, daleko od ljudi, možete umrijeti od posljedica ozljeda ili pothlađenosti.
Najvažnije je preživjeti hladnu noć i održati toplinu tijela. Traženje neke špilje ili šupljine u stablu bit će vrlo naporno. Privremeno zaklonište možete si sami izraditi. Prije svega, počnite izradu zaklona najprije od podloge. Noću ne mora kišiti, ali hladnoća će dolaziti od zemlje, zato prvo izgradite leglo od suhih grana, a ako budete imati dovoljno vremena i snage, tek onda izradite i krović za zaštitu od hladnoće i vjetra. Pri izradi zaklona i legla može Vam pomoći paracord narukvice za preživljavanje - više o korištenju paracorda u prirodi.
O tome kako se ponašati, što raditi u raznim situacijama u prirodi kada se izgubimo, znamo veoma malo. Postoji još mnogo mitova, o kojima u ovom članku nismo pisali, a koji se širi brzinom munje. Ako im povjerujete, mogli biste smanjiti šanse za preživljavanje u životno opasnim situacijama. Za one koji se spremaju u prirodu i ne namjeravaju se izgubiti, još jednom preporučujemo članak kako se orijentirati u prirodi i terenu. Dakle, do sljedećeg puta, u 2. dijelu mitova o preživljavanju u prirodi!
