Sigurno ćemo se složiti da su ljudi od pamtiveka bili domišljati i koristili samo ono što im je priroda pružila. Pogledajmo zajedno načine kuhanja koji su se koristili nekada, a koji nam i danas mogu pomoći da ne ostanemo gladni u nepovoljnim uvjetima...
Sigurno ćemo se složiti da su ljudi od pamtiveka bili domišljati i koristili samo ono što im je priroda pružila. Nisu imali tave, lonce ni štednjake, a ipak su preživjeli i uspjeli pripremiti hranu. Sve je počelo otkrivanjem vatre a dovelo je do današnje pripreme hrane uz upotrebu pomagala poput noževa, žlica, lonaca, pa čak i kuhinjskih robota, koji nam olakšavaju posao, ali nas i lišavaju mašte pri pripremi jela. To, međutim, ne znači da bismo se trebali pomiriti s tom činjenicom, upravo suprotno, trebali bismo se neprestano usavršavati u kuhanju, jer nam to može zatrebati u neočekivanim situacijama za koje mislimo da se kod nas „nikada“ ne mogu dogoditi.
Bilo da kampirate ili se nađete u stvarno hitnoj situaciji, postoji 5 primitivnih načina kuhanja, o kojima biste trebali saznati već danas.
1. Kuhanje na žaru u velikom lišću
Riječ je o vrlo sličnom načinu kao pri pripremi jela u aluminijskoj foliji, odnosno u aluminijskoj foliji. Razlika je, međutim, u tome što ćemo umjesto folije koristiti jestivo lišće.
Najprije moramo pripremiti polaganu vatru i zatim je ugasiti. Time nastaje vruća žeravica na koju stavljamo ugljen. Ugljen bi trebao biti vruć, ali ne bi trebao gorjeti.
Dok se ugljen zagrijava u žeravici, potražimo nekoliko vrlo velikih listova koje možemo koristiti za umatanje hrane. Zapamtite da listovi moraju biti dovoljno veliki da se mogu omotati oko hrane koju pripremamo, ali također moraju biti netoksični, stoga birajmo samo listove koje poznajemo.
Vrlo čest i dobar primjer su listovi čička. Ti su listovi zaista veliki i savitljivi, pa su za ovaj način pripreme ukusnog i sočnog jela idealni.
Preporučujemo: nakon što pronađemo odgovarajuće lišće, preporučujemo da se osvrnete
za odgovarajućim savitljivim granama ili korijenjem kojima možemo vezati i bolje učvrstiti već umotano jelo u lišću.
Ako je jelo umotano i ugljen je već vruć, stavljamo jelo na ugljen. Pomoću štapa stavljamo dio vrućeg ugljena izravno na jelo odozgo, kako bi se moglo kuhati s obje strane. Naravno, gornji ugljen mijenjamo češće kako bismo spriječili da se ugasi.
2. Roštiljanje na vatri
Što se tiče roštiljanja hrane na vatri, ovaj se način ne razlikuje mnogo od pečenja na roštilju u kuhinjskoj pećnici.
Jedina razlika je u tome što kraj vatre možda nećete imati tavu u koju biste mogli staviti hranu, pa ćete morati napraviti nešto što može držati hranu iznad vatre, a da ne padne u žar. Naravno, i za ovo imamo rješenje u obliku čvrstih grana breze i vrbe. Moguće ih je koristiti za pečenje na otvorenoj vatri, jer su fleksibilne, a fleksibilnost je ključna pri traženju prave vrste drveta za takozvanu prirodnu tavu. Kako to učiniti? Počinjemo s izradom „vijenca“ savijanjem jednog dužeg komada drveta u ovalni oblik i naknadnim ukrštanjem krajeva ovala. Ovalni oblik dovršavamo vezivanjem donjeg križanja fleksibilnom korom drveta (konačni ovalni oblik bit će u obliku velikog slova D). Pomoću malih grančica prepletemo ovalni oblik tim štapićima, i ostavljamo, radi bolje fleksibilnosti, te štapiće da vire. Zatim, ako želimo da prirodna tava bude još stabilnija, dodajemo cik-cak preko grana drugu takozvanu „stabilizacijsku“ granu. To će pružiti podršku hrani, a ako ste dovoljno vješti, omogućit će Vam i pomicanje drveta gore-dolje kako biste prilagodili konkretne komade hrane.
Čim imamo pripremljenu „prirodnu tavu“, dovoljno je na nju staviti hranu. Pri pripremi ribe to možemo učiniti tako da položimo dvije ravnomjerno izrezane polovice ribe na dio drveta i postupno ih okrećemo. Cijelo vrijeme pripreme hrane, držimo tavu nekoliko centimetara iznad plamena, kako ne bismo zagorjeli hranu, i držimo je vodoravno, kako hrana ne bi pala.
3. Kuhanje na vrućem kamenu
Znate li koja je prirodna alternativa kuhanju na teflonskoj tavi? Da, to je kuhanje na vrućem kamenu.
Ako koristimo ravnu površinu, kao što je na primjer komad manje stijene, dovoljno je zagrijati ga iznad vatre, staviti na njega hranu i zatim je malo ugrijati. Uvjerite se da je kamen suh, tada će se brže zagrijavati, i da ima barem jednu ravnu stranu, kako hrana ne bi padala. Očistimo ga otresanjem ili brisanjem krpom i uvjerimo se da je deblji od jednog palca, kako ne bi puknuo pri zagrijavanju na visoku temperaturu iznad 100 °C.
Kuhati na kamenu možemo na dva načina. Možemo koristiti ili mali kamen za pripremu jedne porcije hrane, ili možemo postaviti više manjih kamenova na nizak i širok žar, čime ćemo imati mogućnost pripremiti veću količinu hrane. Ako želimo koristiti više manjih kamenova, morat ćemo ostaviti kamenje da se zagrijava barem sat vremena.
Čim je kamen vruć, stavljamo na njega hranu i čekamo dok se skuha – vrijeme kuhanja ovisit će o tome što kuhamo i o Vašim zahtjevima glede mekoće hrane. Kada je hrana skuhana, ne uklanjamo je s kamena, nego je ostavljamo na njemu i koristimo ga kao zdjelu ili tanjur. Dok se kamen ohladi, trebat će mu barem pola sata, tako da će nam tijekom tog vremena održavati hranu ugodno toplom.
4. Kuhanje u parnoj jami
Kuhanje u parnoj jami oblik je kuhanja za preživljavanje u divljini, koja se koristi već stoljećima. Počet ćemo pakiranjem hrane u velike listove, isto kao pri kuhanju na ugljenu, s tom razlikom da nam treba mjesto gdje možemo iskopati jamu dovoljno veliku da primi ugljen i hranu.
Prilikom kopanja jame pazimo da iskopamo dubinu jame od najmanje 30 – 60 cm. To je dovoljno da stane hrana, ali treba paziti da tijekom kuhanja ne izlazi para. Nakon kopanja jame poravnamo njezino dno s ugljenom.
Užarimo ugljen, isto kao pri kuhanju na ugljenu, i pričekamo dok se ne užari, a zatim ga ugasimo tako da samo tinja. Zatim stavimo hranu iznad ugljena i pokrijemo je zemljom koju smo iskopali. Hranu ostavimo da se dinsta najmanje nekoliko sati, a zatim je iskopamo!
5. Kuhanje na ražnju
Sigurno ćemo se složiti da priprema hrane na ražnju ima svoj čar. Postoje razne vrste ražnjeva, kako okomiti tako i vodoravni, s finim zupcima koji pomažu držati meso, odnosno glatka vilica na ražnju. Budući da je gotovo nemoguće ponijeti sa sobom na dulje kampiranje metalni ražanj, imamo za Vas upute kako izraditi vlastiti ražanj samo pomoću dugog i čvrstog drveta.
Iako mislimo da nabosti manju količinu mesa na komad drveta i okretati ga na otvorenoj vatri zvuči jednostavno, kuhanje na ražnju u prirodi donosi sa sobom više problema. Za početak, svako meso koje treba nabosti na ražanj moramo isto tako i privezati uz ražanj. Meso na taj način ostaje čvrsto na ražnju i sprječava se njegovo trganje.
Također je važno zapamtiti da se meso pri kuhanju smanjuje, tako da čak i ako mislimo da smo meso čvrsto privezali za ražanj, to možda ipak nije baš tako. Meso na ražnju preporučujemo dodatno privezati žicom, prirodnom fleksibilnom i čvrstom korom ili užetom. Ako pečemo cijelu životinju, ne smijemo zaboraviti ni svezati udove. Ako to ne učinimo, meso na ražnju bit će izbačeno iz težišta i postoji velika mogućnost lomljenja potpornih drvenih štapova.
Moramo također imati na umu da ražanj treba i okretati. U teškim prirodnim uvjetima nećemo pri ruci imati neku napravu za okretanje pomoću koje bismo automatski mogli okretati meso, tako da ćete morati sjediti kraj vatre i ručno ga okretati sami.
Ako želite krenuti u prirodu udobnije i odlično opremljeni, pogledajte naš outdoor asortiman.
