Oružje prati čovječanstvo od pamtivijeka u raznim oblicima. Sve je počelo jednostavnom kamenom sjekirom i kopljima s kamenim ili drvenim vrhovima. Između lovačkog i vojnog oružja u principu dugo nije bilo nikakve značajnije razlike.
Od kamene sjekire do oružja za masovno uništenje
Vremenom su se u naoružanje ipak počela dodavati mnogo učinkovitija oružja poput praćkiluci, mačeva raznih oblika i veličina, helebardi i naravno samostrijela, koji su uživali veliku popularnost. Razlog je bio jednostavan. Strijele ispaljene iz samostrijela postizale su veću brzinu, zbog čega su bile probojnije i protivniku ili divljači nanosile teže ozljede.
Pa dobro, sva ta oružja bila su u širokoj upotrebi sve do prodora crnog baruta u Europu. S pojavom vatrenog oružja stvari su krenule prilično brzim tijekom. Rezultat već svi vrlo dobro poznajemo, jer je razvoj oružja napredovao do te mjere da danas nemamo problema u trenu uništiti život na planetu masivnim bombama.
Pa što, čovjek je zaista domišljato biće. Oružje za masovno uništenje ipak je posebno poglavlje samo za sebe, a mi ćemo se u sljedećim redcima radije osvrnuti na neke činjenice o ručnom vatrenom oružju.
1. Znate li kada se pojavilo prvo vatreno oružje?
Prvo vatreno oružje pojavilo se praktički već u 14. stoljeću. Punili su se sprijeda kroz otvor cijevi i zato su dobili karakterističan naziv – prednjače. Nemojte si ipak zamišljati neko moderno oružje. Prednjače su se sastojale samo od cijevi i nisu imale kundak ni bilo kakav tip zatvarača.
Ispaljivale su se prislanjanjem usijanog željeza ili gorućeg fitilja na barut smješten u udubljenju (kanalu) na vanjskoj površini cijevi. Kanal je bio povezan sa samom cijevi, koja je bila napunjena barutom. Barut zapaljen u udubljenju zapalio bi i punjenje baruta u cijevi, i na taj način došlo bi do ispaljivanja hica.
Prednjače su se kukama mogle pričvrstiti na bedem ili rub kola, kako bi ublažile snažan trzaj oružja. Pucanje iz tog oružja naravno nije bila nikakva sitnica. Punjenje je trajalo dugo, a pucanje je bilo sporo. A o preciznosti tadašnjeg pucanja vjerojatno ne treba ni raspravljati. U početku je za izazivanje pomutnje u redovima neprijatelja bilo dovoljno i samo tutnjava vatrenog oružja.
2. Prema čemu je pištolj dobio svoj naziv
Riječ pištolj vjerojatno je nastala od naziva huskitskog oružja piščale. Iako neki izvori spekuliraju da je riječ izvedena od naziva talijanskog grada Pistoie, prva je alternativa vjerojatno vjerodostojnija. Cijevi prvog ručnog vatrenog oružja bile su kovane od željeza ili lijevane od bronce i imale su samo gladak provrt.
Impuls za širenje pištolja bio je razvoj kolčanog mehanizma (wheellock) u 16. stoljeću. Pištolji su uskoro postali dio konjičke opreme. Razvoj je napredovao, kundaci su postali lakši, a pištolji su bili opremljeni kremenim, a potom i perkusijskim paljenjem. Krajem 18., a zatim posebno u 19. stoljeću, pištolji su se rado koristili u dvobojima. Od posljedica prostrijelne rane nakon dvoboja umro je i ruski pjesnik A.S.Puškin.
3. Sačmarica već u 16. stoljeću?
Domišljatost je nama ljudima svojstvena. Već u 16. stoljeću povećanje vjerojatnosti pogotka punjenjem nekoliko kuglastih naboja u cijev pokušavali su prije svega lovci. Najprije se koristilo sječeno olovo, a nekoliko desetljeća kasnije sačma se izrađivala lijevanjem otopljenog olova u posudu s vodom i uljem. O istom obliku takve sačme naravno ne može biti govora.
Savršenija sačma bila je dostupna tek s dolaskom 19. stoljeća, kada se sačma izrađivala u tornjevima za lijevanje. A što se tiče veće vjerojatnosti pogotka, treba reći da se precoznost gađanja povećala mehaničkim nišanima, koji su se postupno usavršavali. Puškini dalekozori (nišanski dalekozori) koristili su se u SAD-u već u drugoj polovici 19. stoljeća. Od tada se rutinski koriste u lovstvu, a bez njih ne mogu ni snajperisti.
4. Kentucka puška u rukama Buffala Billa učinila je čudesa
Jeste li znali da kentucku pušku, koju ste mogli vidjeti u filmovima Posljednji Mohikanac ili Patriot, proslavio je poznati oštrostrelac William Cody, poznatiji kao Buffalo Bill? Ako ste do sada možda mislili da je riječ o izmišljenom liku kao što su Winnetou ili Old Shatterhand, u krivu ste.Buffalo Bill zaista je jurio prerijama Sjeverne Amerike, pri čemu je zahvaljujući izvrsnoj precoznosti kentucke puške s dugom cijevi navodno uspio za šest mjeseci ubiti čak 4.280 bizona. Puška je imala ukupnu dužinu od 110,5 cm i težila je samo 1.745 grama. Kod lova ćemo se još malo zadržati.
5. Lovačko streličarstvo
Ako ste mislili da su lukovi u lovu već stvar prošlosti, razuvjerit ćemo Vas. Lovačko streličarstvo potpuno je legalno i u Slovačkoj, a uz modernu strelačku opremu ikvalitnu odjeću moguće je, u skladu s lovačkim pravilima, loviti praktički bilo kakvu divljač.
Odsutnost buke pri pucanju dodatan je bonus, o kojem lovci s vatrenim oružjem mogu samo sanjati. Lov s lukom naravno je puno zahtjevniji. Strelac se mora maskirati da bi se približio divljači puno bliže nego lovac s vatrenim oružjem, koji divljač može loviti s udaljenosti od 100 metara. Kod lovačkog streličarstva najčešće se puca s udaljenosti od 25 metara.
SAVJET: Kako se maskirati u prirodi? Pročitajte naš potpuni vodič.
