Napad na našeg istočnog susjeda od strane vojske Ruske Federacije iznjedrio je pitanja koja se postavljaju godinama u novom svjetlu. Kolika je stvarna vojna snaga Rusije i u kakvom je stanju njezin protivnik, vojske NATO-a?
Veličina vojski NATO-a i Rusije
NATO-OTAN
NATO čini 30 država članica, od čega 7 zemalja nalazimo u prvih dvadeset u usporedbi vojne snage prema Globalfirepower.com (2022 Military Strength Ranking. Unatoč tome, deklarirani brojevi tehnike i osoblja su niski.
Na raspolaganju je nešto manje od 470 tisuća pripadnika u multinacionalnim jedinicama. Sve su to isključivo profesionalci iz vojski članica.
- Zračne snage imaju 2070 zrakoplova, od čega 350 borbenih zrakoplova i 850 helikoptera.
- Kopnene snage čini uglavnom 1500 tenkova i 11600 borbenih vozila pješaštva.
- Najjači dio pomorskih snaga čine 3 nosača zrakoplova, 2 helikopterska nosača, 22 podmornice i 26 razarača s fregatama.
Države članice NATO-a
Ruska Federacija
U aktivnoj službi Rusija ima 850 tisuća osoba i 250 tisuća rezervista i isti broj kontraktora iz paravojnih privatnih organizacija poput, primjerice, Wagnerove skupine.
Na papiru raspolaže s:
- više od 4100 komada zrakoplovne tehnike svih vrsta,
- 12 400 tenkova,
- više od 30 000 komada oklopnih transportera raznih tipova.
- Pomorske snage trenutačno čine uglavnom 53 podmornice i 19 raketnih krstarica s fregatama.
Službeno u sastavu i dalje navodi jedini nosač zrakoplova, Admiral Kuznjecov, no on je dugotrajno u suhom doku nakon masivnog požara i nije bio dugoročno u potpuno borbeno sposobnom stanju ni prije nesreće.
Helikopterski desantni brodovi Rusija nema u službi. Svi nosači iz vremena SSSR-a povučeni su iz uporabe, a nove jedinice francuske klase Mistral nisu isporučene. Ugovor je od strane Francuske otkazan zbog okupacije i naknadne aneksije ukrajinskog krimskog poluotoka od strane vojski Ruske Federacije.
Iz usporedbe se može steći dojam da su vojske NATO-a u znatnoj nepovoljnijoj poziciji. Postoji, međutim, nekoliko važnih aspekata koji mijenjaju cijelu situaciju.Brojke su varljive. Države članice oslobađaju kapacitete prema potrebi, stoga je broj dostupnog osoblja ili tehnike nekoliko puta veći.
Nosači zrakoplova i podmornice u usporedbi pripadaju europskim zemljama. U slučaju ozbiljne prijetnje, međutim, svoju tehniku će osloboditi i SAD, koje raspolažu s 10 nosača zrakoplova. Primjerice, samo Njemačka ima na raspolaganju više od 9 tisuća borbenih vozila pješaštva nekoliko tipova. Još jedna važna činjenica je da napadnuta zemlja pristupa mobilizaciji, čime se umnožavaju njezini dotadašnji kapaciteti. Litva ima, primjerice, na raspolaganju 15 tisuća rezervista i 11 tisuća pripadnika paravojnih jedinica. Djelomičnom mobilizacijom svoje bi kapacitete povećala za dvije trećine.
Izvor: aa.com, tr.
Obuka i angažman
Sljedeća glavna razlika je kvaliteta obuke, modernizacija tehnike i tehnička podrška. Veličina vojske nije najvažnija, jer što je vojska veća, to je logistika, premještanja i komunikacija složenija.
Odlično se to pokazuje na ukrajinskoj fronti, gdje su Rusi pretrpjeli najveće gubitke upravo tijekom premještanja jedinica, a jedinice pate od ozbiljnog nedostatka hrane, goriva i municije. Problemom je postala i komunikacijajer je ruski sustav Glonass počeo pokazivati fatalne pogreške, pa su ruske jedinice bile prisiljene koristiti turističku opremu sa sustavom GPS, čak i u borbenim zrakoplovima SU-35 i helikopterima KA-52. Kaos i smanjeni moral dodatno su pojačani činjenicom da su ti problemi pogodili regrute i pripadnike redovnog vojnog roka.
Većinu jedinica NATO snaga čine profesionalni vojnici. Mnogi od njih imaju dugogodišnje iskustvo u inozemnim misijama na misijama u Afganistanu, Iraku, Cipru ili Maliju. Multinacionalne jedinice redovito se izmjenjuju i pri čuvanju teritorija baltičkih zemalja ili Islanda.
Tehnička podloga
Proizvođači vojne tehnike iz zemalja članica NATO-a spadaju u svjetski vrh (npr. američki General Dynamics, francuski Thales ili njemački KMW). Razlika između Ruske Federacije i NATO-a je i u tome što Rusija posljednjih godina nije bila u stanju uvesti u aktivnu službu nijedan značajniji tip naoružanja.
Pretežni dio njezinih novosti činile su modernizacije starije tehnike (npr. tenkovi T-64, T-72 ili kotačni transporteri serije BTR). Projekti lovca SU-57 ili tenka Armata nisu ušli u masovnu proizvodnju niti su uvedeni u redovno naoružanje. Nekoliko proizvedenih tipova koristi se samo za vojne parade i međunarodnu propagandu. Zemlje NATO-a, s druge strane, neprestano uvode nove tipove tehnike poput njemačkog transportera Lynx KF-41 ili međunarodnog projekta mlaznog borbenog zrakoplova F-35, od kojih je drugi navedeni već uveden u aktivnu službu kod više članica.
Položaj Slovačke u NATO-u
Slovačka je članica NATO-a od 2004. godine. S geografskog gledišta čuvamo njegovo istočno krilo zajedno s baltičkim zemljama i Poljskom. S obzirom na dugogodišnje podfinanciranje vojnog proračuna od strane prethodnih vlada te masovnu zastupljenost zastarjele tehnike, pretežno sovjetskog podrijetla, Ministarstvo obrane Slovačke Republike pristupilo je povećanju proračuna i nekoliko modernizacijskih projekata.
Izvor: mosr.sk
Trenutno je u tijeku proces zamjene 3D nadzornih radara (izraelski Elbit), mlaznih lovaca (američki F16 block 70/72), a završeni su i natječaji za oklopna vozila pješaštva (švedski gusjenični tip CV-90 tvrtke BAE Systems i finski kotačni tip Patria AMV).
Izvor: mosr.sr
Za 2022. godinu bio je predviđen proračun u visini od 1,899 mlrd. eura (1,8% BDP-a). Ovaj iznos je, međutim, nedovoljan i ne ispunjava obvezu sa samita u Walesu (2014). Zemlje članice obvezale su se izdvojiti za obranu minimalno 2% BDP-a. Za usporedbu, Poljska je za 2021. godinu izdvojila 2,34%, a Grčka 3,59% BDP-a.
Kako bismo razumjeli složenost problema Rusije i Sjevernoatlantskog saveza - NATO-a, moramo pogledati daleko u prošlost, sve do kraja Drugog svjetskog rata.
Početak suparništva i podjele svijeta - nastanak NATO-a i Varšavskog pakta
Sjevernoatlantski savez
Nakon završetka Drugog svjetskog rata zapadnoeuropske zemlje ispunile su svoju obvezu i smanjile brojno stanje vojnog osoblja i količinu vojne tehnike. Bio je to dogovor sklopljen još tijekom rata, kao čin mira i osiguravanja buduće povjerenja među susjednim zemljama. No, sa zabrinutošću su promatrale kako njihov bivši saveznik, Sovjetski Savez, umjesto poštivanja tog dogovora, još više naoružava se i nastojao je ojačati svoj vojni utjecaj u svijetu.
Znakovi upozorenja da SSSR (Savez sovjetskih socijalističkih republika, ćirilicom CCCP) nije pouzdan saveznik, postojali su još od samog početka. Naime, Drugi svjetski rat započela je nacistička Njemačka zajedno sa SSSR-om, napadom na Poljsku. Nacisti su sa Staljinom sklopili sporazum o međusobnom nenapadanju, koji je u povijest ušao kao pakt Molotov-Ribbentrop (23. kolovoza 1939.). Tužan dio naše povijesti je da je 1. rujna 1939. Poljsku, zajedno s nacistima, napala i Slovačka, tada pod vodstvom Tisove fašističke stranke. SSSR je napao Poljsku s istoka 17. rujna 1939.
Nakon toga se SSSR izravno uključio u Drugi svjetski rat tek 22. lipnja 1941., nakon pokretanja operacije Barbarossa, kada su snage Osovine napale i teritorij Sovjetskog Saveza. Sovjeti su dotad provodili vrijeme napadom na Finsku, poznatijim kao Zimski rat (30. studenoga 1939. – 13. ožujka 1940.). Zimski rat pokazao je nedostatke sovjetske armije, što je potaknulo Hitlera da napadne i svog dotadašnjeg saveznika. Do danas Ruska Federacija ovo razdoblje naziva Velikim domovinskim ratom i obilježava ga zasebno od komemorativnih proslava Drugog svjetskog rata.
Odluka o sklapanju obrambeno-sigurnosnog pakta između zapadnih zemalja donesena je konačno 1948. godine, potpisivanjem Bruxelleskog ugovora. Belgija, Luksemburg, Velika Britanija, Francuska i Nizozemska obvezale su se stvoriti sustav kolektivne obrane, koji će odoljeti političkim, vojnim i ideološkim prijetnjama. Nakon toga pozvane su Kanada i SAD radi stvaranja jedinstvenog Sjevernoatlantskog saveza između Europe i Sjeverne Amerike. Ubrzo nakon toga pozvane su i druge države (Norveška, Island, Danska, Italija, Portugal).
Pregovori su kulminirali 4. travnja 1949. godine potpisivanjem Washingtonskog ugovora i službenim osnivanjem Sjevernoatlantskog saveza. Trenutačan broj članica je 30. U procesu pristupanja nalazi se nekoliko zemalja, npr. Bosna i Hercegovina no najvažniji kandidati su Švedska i Finska. Obje zemlje odlučile su se za pristupanje tek nakon napada na Ukrajinu od strane armije Ruske Federacije. Ozbiljnost te odluke naglašavaju i činjenice da je Švedska bila vojno neutralna gotovo 200 godina, a Finska ima s Rusijom zajedničku granicu dugu 1300 km.
Među najsnažnije motivacije za članstvo ubraja se članak 5. Washingtonskog ugovora. Napad na jednu članicu pakta automatski znači napad na sve ostale. Nijedna članica NATO-a nikada nije napala drugu članicu, što se ne može reći za Varšavski pakt (Mađarska 1956., Čehoslovačka 1968. čak 20 godina). Članice ujedno imaju mogućnost nabavljati opremu putem zajedničke agencije NSPA (NATO Support and Procurement Agency). Tako kupuju opremu brže, povoljnije i s boljom podrškom proizvodnih poduzeća, nego što bi to bio slučaj pri individualnom pristupu pojedinih zemalja. NATO funkcionira na demokratskim principima. Primanje novog člana moguće je samo uz suglasnost svih članova. Ako je protiv čak i jedan, pristupni postupak se zaustavlja, bez obzira na veličinu zemlje ili financijski doprinos glasajućeg člana zajedničkom proračunu.
Varšavski pakt
Varšavski pakt ili drugim riječima Organizacija Varšavskog pakta osnovana je 14. svibnja 1955. Kako i sam naziv govori, pakt je potpisan u poljskoj Varšavi. VP je osnovan na poticaj Sovjetskog Saveza, kao reakcija na osnivanje NATO-a. 
Izvor: sita.sk
U svim osnivačkim zemljama vladao je komunizam. Riječ je o SSSR-u, Narodnoj Republici Albaniji, Narodnoj Republici Bugarskoj, Čehoslovačkoj Socijalističkoj Republici (naziv od 1960. godine), Narodnoj Republici Mađarskoj, Njemačkoj Demokratskoj Republici (demokratska je bila samo u nazivu, vladao je tvrdi komunizam), Narodnoj Republici Poljskoj i Narodnoj Republici Rumunjskoj.
Članstvo je bilo zaključeno na 20 godina s automatskim produljenjem za 10 godina, ako u zadnjoj godini članska država nije istupila. Za razliku od NATO-a, novi članovi nisu pristupali, upravo suprotno. Pakt je napustila Albanija u znak protesta protiv krvavog gušenja mađarskog ustanka 1956. godine i okupacije Čehoslovačke 1968. godine. Za članstvo je 1963. godine zamolila Mongolija. Njezinu zamolbu je blokiralo veto Rumunjske. SSSR je unatoč tom vetu poslao u Mongoliju svoje vojne jedinice na trajni smještaj, kako bi ojačao svoj utjecaj u regiji.
Time se potvrdila činjenica da je, unatoč službenom dogovoru o jednakopravnom odlučivanju vlada članskih država, sve upravljala Moskva. Vrhovni zapovjednici su naime dolazili isključivo iz vojske SSSR-a, bez predstavnika ostalih članova. Nije bilo drugačije ni s većim gospodarskim i političkim odlukama.
Nakon raspada SSSR-a Varšavski pakt je izgubio svoj smisao i službeno je prestao postojati 1. srpnja 1991. godine. Raspuštanje su potpisali predstavnici parlamenata članskih država u Pragu.
Izvori: ATM - MagnetPress , 2022 Lithuania Military Strength , Ministarstvo obrane SR, teraz.sk - Resor obrane u 2022. godini treba raspolagati iznosom od 1,838 milijardi eura, The Warsaw Treaty Organization, 1955 / Formation of Nato - Purpose, Dates & Cold War - HISTORY / Fast facts about NATO | CBC News, mocr.army.cz,
