Poznajete to, nađete se u prirodi ili na mjestu bez pogodnosti modernog doba. Ali što učiniti u slučaju da zaboravite sat, a mobitel Vam se ispraznio? Zato nije loše znati par trikova i savjeta za određivanje vremena pomoću Sunca, uz koje ćete se snaći bilo gdje i u svakoj situaciji. Ako mislite da su sunčani sat izum minulosti koji u današnje doba nema primjenu, varate se. Pogledajmo nešto više o sunčanim satovima, njihovoj povijesti i kako ih koristiti u praksi.
Što su sunčani satovi
Sunčani sat je uređaj koji mjeri vrijeme prema položaju Sunca. U uobičajenim izvedbama, kao što su horizontalni sunčani satovi, Sunce baca sjenu gnomona, koji je tanka šipka s ravnim rubom, na ravnu površinu označenu linijama koje označavaju sate dana. Sjena koju baca kraj gnomona uvijek predstavlja sunčano vrijeme. Kako se Sunce kreće po nebu, sjena ruba gnomona se postupno poravnava s različitim satnim linijama na ploči. Takve izvedbe se oslanjaju na gnomon koji je poravnan s osi rotacije Zemlje.
Ako, dakle, takav sunčani sat treba pokazivati točno vrijeme, gnomon mora pokazivati na stvarni sjever, a kut gnomona s horizontalnom ravninom mora biti jednak geografskoj širini na kojoj je sunčani sat postavljen. Sunčanim satom možemo u biti smatrati bilo koji oblik štapa - poznat kao gnomon - koji baca sjenu. Položaj sjene se tada može koristiti za određivanje trenutnog sunčanog vremena.
Vrste sunčanih satova
Dalje Vam donosimo pregled glavnih vrsta sunčanih satova. Nije to, dakle, potpuni popis.
Horizontalni
Ovo je nešto što većina ljudi zamišlja pod pojmom sunčani sat: horizontalni brojčanik s kosim gnomonom, postavljen u prekrasnom engleskom vrtu.
Vertikalni
Vertikalni sunčani satovi su često postavljeni na bočnoj strani zgrade. Povijesno, mnogi su bili postavljeni na crkvama. U srednjem vijeku u Britaniji sunčani satovi su bili doslovno urezani u zidove crkava, vjerojatno za prikaz vremena bogoslužja.
Ekvatorijalni
Ovi sunčani satovi imaju brojčanik koji je nagnut pod kutom paralelnim s ekvatorom. Gnomon je tada postavljen pod pravim kutom u odnosu na ploču brojčanika, paralelno s osi Zemlje. Ovo je još jedan način rješavanja nekih posebnosti prostor-vremena uzrokovanih nagibom Zemljine osi.
Armilarni
Vrsta ekvatorijalnih brojčanika. U davna vremena armilarne sfere su se koristile za demonstraciju funkcioniranja Sunčevog sustava.
Analema
Ova neobična vrsta sunčanog sata ne pokazuje vrijeme, samo datum. Funkcionira tako da ako biste tijekom godine, recimo u podne svaki dan, zabilježili položaj sunca na nebu, nacrtali biste broj osam. Analema prikazuje ovaj prikaz broja osam s označenim datumima.
Kako izraditi sunčani sat
Da biste mogli isprobati korisnost i čar sunčanih satova na vlastitoj koži, donosimo Vam jednostavne upute za njihovu izradu. Za izradu jednostavnog sunčanog sata trebat će Vam:
- Ravan štap
- 12 kamenčića ili morskih školjki
- Flomasteri - za označavanje brojeva
- Mjesto gdje ima stalnog sunčevog zračenja
Postupak:
Korak 1
Pronađite sunčano mjesto (najbolje u vrtu), gdje si Vi možete postaviti sat. Vjerojatno će Vam trebati kružno područje promjera 25-30 cm.
Korak 2
Napišite na kamenčiće svojeg sunčanog sata brojeve od 1 do 12.
Korak 3
Postavite jedan kraj štapa u zemlju tako da suprotan kraj bude usmjeren prema nebu. Štap služi kao gnomon sunčanog sata i bacat će sjenu. Tijekom nekoliko sljedećih sati morat ćete pratiti sjenu štapa da biste utvrdili treba li ga nagnuti. Kada je sunce u 12:00 sati točno iznad glave, sjena Vašeg štapa treba biti najkraća.
Korak 4
Kada pronađete najkraću sjenu, postavite na to mjesto oznaku za 12:00 sati. Zatim rasporedite ostale kamenčiće za izradu sunčanog sata. Za označavanje možete koristiti i pravi sat. Na primjer, kada Vaš sat pokazuje „9 sati ujutro“, postavite oznaku na kraj sjene i označite ga brojem 9.
Korak 5
Provjerite sjenu gnomona da biste znali koliko udaljeni jedan od drugog moraju biti Vaši kamenčići. Teoretski bi svaki kamenčić trebao biti na istoj udaljenosti od gnomona (u središtu Vašeg kruga), ali to će ovisiti o duljini sjene koju stvara Vaš štap i o području na kojem postavljate svoj sunčani sat.
Korak 6
Postavite sat rasporedom kamenčića na mjesta gdje pada sjena u svakom satu. Kada su kamenčići na svojem mjestu, sljedeći dan provjerite sunčani sat u različitim vremenima da biste utvrdili kako Vaš sat funkcionira.
Nekada morate podesiti nekoliko kamenčića da bi Vaš sunčani sat dobro pokazivao vrijeme tijekom jutarnjih i ranih popodnevnih sati. Ipak, ne smijete zaboraviti da sunčani sat zapravo nije potpuni krug – ako biste mogli pratiti kretanje svjetla/sjene svih dvanaest sati ili više, vidjeli biste da se satne oznake s protokom dana približavaju jedna drugoj.
Kako je to bilo u prošlosti
Već u dalekoj prošlosti ljudi su osjećali potrebu znati doba dana. Posebno velike razvijene civilizacije na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, kada su započele izradu satova prije približno 5000 do 6000 godina. Sa svojom pratećom birokracijom i religijama, te kulture su pronašle način da učinkovito organiziraju svoje vrijeme. Egipćani su bili među prvima koji su odlučili formalno podijeliti svoje dane na dijelove koji podsjećaju na sate. Stvorili su takozvane obeliske, koji su bili tanki, prema vrhu se sužavajući, četverostrani spomenici. Njihove pomične sjene stvarale su svojevrsne prvobitne sunčane satove, koji su građanima pomogli podijeliti dan na dva dijela tako da su naznačili podne. Obelisci su također omogućili prikaz najduljih i najkraćih dana u godini. Kasnije su, međutim, oko podnožja obeliska dodane oznake za označavanje daljnje podjele vremena.
Drugi egipatski sunčani satovi počeli su se koristiti oko 1500. godine prije Krista za mjerenje protoka sati. Ti sunčani satovi podijelili su suncem obasjani dan na deset dijelova plus dva „sumračna sata“, i to upravo ujutro i navečer. Kada je dugačka stopa s pet promjenjivo raspoređenih oznaka ujutro bila usmjerena na istok i zapad, uzdignuta greda na istočnom kraju bacala je na oznake pokretnu sjenu. Uređaj bi se u podne okrenuo u suprotnom smjeru za mjerenje popodnevnih sati.
U nastojanju za većom cjelogodišnjom preciznošću, sunčani sat se razvio od ravnih horizontalnih ili vertikalnih ploča do sofisticiranijih oblika. Jedna od verzija bila je polukuglasti brojčanik, udubljenje u obliku zdjele izrezano u bloku kamena, koje je nosilo središnji vertikalni gnomon ili pokazivač i bilo obilježeno nizovima satnih linija. Polukrug, za koji se kaže da je izumljen oko 300. godine prije Krista, uklonio je nepotrebnu polovicu polukugle da bi stvorio izgled polovične zdjele izrezane u rub četvrtastog bloka. Do 30. godine prije Krista rimski arhitekt Marcus Vitruvius uspio je opisati 13 različitih stilova sunčanih satova koji su se koristili u Grčkoj, Maloj Aziji i Italiji.
I Rimljani su graditi precizne sunčane satove kako bi znali odrediti vrijeme. Zanimljiv običaj, simboličan za rimsku moć, bio je prevoženje starih egipatskih obeliska u Rim i njihovo postavljanje kao sunčanih satova na javnim mjestima. Međutim, velik dio stručnosti u području sunčanih satova izgubljen je u tamnim vremenima. Kada su se sunčani satovi ponovno pojavili, bili su manje sofisticirani, s pogrešno nakošenim gnomonima i često su označavali vrijeme bogoslužja umjesto onoga što smatramo stvarnim vremenom. Arapi su ponovno otkrili način izrade preciznih sunčanih satova u kasnom srednjem vijeku, a to znanje se nekako vratilo na zapad.
Sunčani sat jedan je od najstarijih poznatih znanstvenih instrumenata koji se koriste za mjerenje vremena. Njegova temeljna ideja bila je stvoriti prostor koji nudi mogućnost razmišljanja. Razmišljanja o vremenu, praćenja njegova tijeka u vezi s prividnim kretanjem Sunca na nebu i razmišljanja o samome sebi. Možda i o tome da se vrijeme može učinkovito iskoristiti, ali i uzaludno potrošiti.
